“Smatram da je najveći uspjeh za čovjeka da ostane čovjek, da može normalno funkcionirati, da ne postane kiborg: savršen, uspješan, uvijek točan... Govorim o refleksima i zdravlju, a ne da ti drugi upravljaju ponašanjem i navikama. Može li biti zdravo za čovjeka da deset sati na dan sjedi ispred kompjutora i tipka? Za tri godine mu budu stradali i krvotok i psiha.” (Ante Kostelić)
